Povijesni podaci o župi i crkvi Sarvaš
O župi i crkvi u Sarvašu,pisao je samo Josip Brusztle u svojoj povijesti pečuške biskupije.Najraniji podatak je vizitacija iz 1770.godine,gdje se kaže da je Sarvaš filijala s manjim brojem,u novije vrijeme naseljenih katolika Mađara,koji se tu još nisu ustalili,nisu dobro snabdjeveni da bi mogli uzdržavati župnika,a u selu još nema ni crkve.
Čini se da je cijelokupni prostor podravlja istočno od Osijeka bio slabo naseljen katoličkim pučanstvom,jer su vizitatori dali posebnu opasku za Dalj,Erdut,Aljmaš,Sarvaš i Tenju,s osvrtom na mogućnost osnivanja jedne ili dviju župa.Preporučili su osnivanje jedne župe za Dalj,Erdut i Aljmaš i druge za Sarvaš i Tenju.
Sva navedena sela (osim Dalja)bila su u sastavu erdutskog spahiluka grofa Ivana Palfy-a,od 1778.u posjedu Ivana Kapistrna Adamovića,koji je uskoro prodao Sarvaš Ivanu pl. Kovaču.Duhovnu skrb nad katolicima u Dalju i Tenji preuzeli su franjevci is osječkog samostana Našašća sv.Križa.
Kako se Sarvaš ne spominje izrijekom,preostaje nam zaključiti da su i tu duhovnu skrb vodili franjevci,a moguće je bio filijala osječke donjogradske župe.
U ljetopisu osječkog franjevačkog samostana je 21.12.1774.zapisan tekst: ” Na blagdan sv.Tome apostola blagoslovio je Josip Pavišević po dopuštenju vanjskog pečujskog vikara crkvu u Sarvašu (koja je ranije bila šizmatička).Prisutni su bili:provizor iz Tenje,fiskal i žitničar,narod iz Osijeka,Tenje i Dalja”.
I slijedećih godina,nabrajajući članove redovničke obitelji osječkog franjevačkog samostana,kroničar redovito navodi i upravitelja,kapelana ili pomoćnika u Sarvašu.Ipak,niti jednom nije spomenuta župa kojoj je Sarvaš pripadao.
Sarvaš i Dalj su 1807.god.podignuti na rang župa,a upravitelji su i dalje bili osječki franjevci.U zapisu ljetopisa od 18.rujna 1810.godine kaže se da je “provincijal,zajedno s Fabijanom Parmačevićem,donjogradskim župnikom,pošao u Sarvaš na postavljanje kamena temeljca za crkvu”,a 21.studenog 1813.”Fabijan Parmačević,vicearhiđakon osječkog okruga,svečano je blagoslovio novopodignutu crkvu u Sarvašu”.
Kao posljednjeg franjevačkog upravitelja župe,ljetopis spominje Samuela Steinfeldera do 1809.god.Slijedeći godišnji popisi samostanske obitelji više ne spominju službu u Sarvašu,iako je Samuel Steinfelder član zajednice do 1816.
Nakon pripojenja bosanskoj i srijemskoj biskupiji i uspostave župe u Sarvašu,obavljane su redovite kanonske vizitacije,a zapisnici su pohranjeni u Biskupskom arhivu u Đakovu.Najranija je vizitacija iz 1813.god.,a za njom slijede vizitacije 1818,1833,1911,1921,1931. i 1939.godine.
Prvu vizitaciju je obavio tvrđavski župnik Ivan Jozepac 9.listopad 1813.god.,neposredno pred blagoslov novopodignute župne crkve.Kao posvetari starog drvenog svetišta 19.prosinca 1774.god.,navedeni su pečuški vikar Stjepan Agić i Josip Pavišević,franjevac iz provincije sv.Ivana Kapistrana.
Nova crkva još nije bila završena jer zvonik nije bio u cjelosti sazidan,ali je sve ostalo bilo spremno za posvetu;crkva je zidana od čvrstog materijala,dugačka je 12 orgija,široka 4,5 orgije,a visoka 4 orgije;nadsvođena je zidanim svodovima,popođena je,ima pridodanu sakristiju,a svetište je podignuto i jednom stepenicom odvojeno od lađe.
Slijedeća vizitacija iz 1818.god.ponavlja i djelomice proširuje podatke predhodne vizitacije;crkva je dugačka 12 orgija,dužina svetišta je 3 orgije i 4 stope,širina 4 orgije i 4,5 stope,a cijela je nasvođena;proviđena je sa 9 prozora;nema orgulja;sakristija je sa strane župnog dvora,dugačka je 2 orgije i 2 stope,široka 1 orgiju i 3 stope;zvonik je podignut nad ulaznim pročeljem,visok je cca 8 orgija i sve je u dobrom stanju.
Prema opisu vizitacije iz 1933.god. crkva je dugačka 12 orgija i 2 stope,široka 5 orgija;ima kor sa orguljama i zvonik visok cca 10 orgija sa 3 zvona.Blagoslovljena je 18.rujna 1810.po Fabijana Parmačeviću.
Slijedeće vizitacije ne donose nikakve nove podatke,a početkom XX st. upozorava se na dotrajalost i trošnost građevine.Prema podacima iz slijedećih vizitacija crkveni krov je popravljen 1919.god;cijela crkva obnovljena je 1928.god.,a nakon obnove blagoslovljena 28.listopada 1928
